Sjeme anisa je sivo-smeđe boje i ovalnog oblika. To je sjeme biljke Pimpinella Anisum, koja je srodna kopru, kuminu i komoraču. Sjeme anisa miriše i ima okus po slatkom korijenu (gospino bilje). Evropljani koriste anis u pripremi kolača, keksa i slatkog kruha. U nekim zemljama Bliskog Istoka i u Indiji dodaje se juhama i gulašima. Slatki okus anisa vrlo je popularan za pripravu slatkiša, a anisovo ulje upotrebljava se u pripremi specijalnog likera.

Bosiljak je list Ocimum Basilicum, lisnate biljke jarko zelene boje. Njezino ime nastalo je od grčke riječi basileus (king), a ime je dobila zbog svog bogatog mirisa. Ova biljka pretežno se uzgaja u Italiji, Francuskoj i Egiptu, ali može uspijevati bilo gdje. U Indiji i Jugoistočnoj Aziji, bosiljak se smatra svetim pa se koristi i u vjerskim obredima. Bosiljak ima slatkast miris. Bosiljak se upotrebljava sviježe ubran i sasušen, mada je njegova aroma puno izraženija kada se upotrebljava kao tek ubran list. Njegov okus naročito dolazi do izražaja u kombinaciji sa češnjakom i rajčicom. Bosiljak je vrlo često sastojak talijanskih recepata. Dodaje se juhama, umacima, salatama, prelivima, mesu, ribi, plodovima mora, jajima, te tjestenini i pizzama.

Cayenne papar radi se od sasušenih mahuna chili paprike koja ima vrlo snažan okus. Ovaj snažan začin doprinosi ljutom okusu jela u Aziji, Južnoj Americi te Srednjem Istoku. Moglo bi se reći da se Cayenne papar tradicionalno upotrebljava u meksičkoj i talijanskoj kuhinji. Ovaj papar ima žarko-crveno boju, a jelu daje izrazitu ljutinu. Može se dodavati raznim jelima od povrća i mesa.

Chili je mala paprika koja se uzgaja u Centralnoj i Južnoj Americi, Indiji i na Dalekom istoku. Može se upotrebljavati svježa i sasušena. Svježe paprike mogu biti zelene ili crvene boje. Zelene su znatno ljuće od crvenih, a sjemenke su najljući dio kod obje vrste. Crvena paprika može biti razne jačine: blaža vrsta koristi se za pripravu začina crvene paprike u prahu, a vrlo ljuta vrsta za Cayenne papar. Chili se često koristi u pripravi meksičkih jela. Dodaje se jelima s mesom (npr. Chili con carne), peradi, jajima, ribom, sirom, rižom i tjesteninom. Nakon pripreme chilija (usitnjavanje i sl.), neophodno je dobro oprati ruke.

Cimet je sasušena kora drveća među kojim je najpoznatije vrsta Kasija, koja se najviše uzgaja u Šri Lanki i na Sejšelskim otocima. Cimet se upotrebljava u štapićima ili kao prah. Štapići nastaju tako da se kora drveta oguli, zamota, pritisne i sasuši, te nareže na oblike koje izgledom podsjećaju na bodlje. Cimet ima slatkasti miris koji podsjeća na drvo, sladak je i nježan. Cimet je vjerojatno najčešći sastojak kolača, keksa te drugih slatkiša. Upotrebljava se u cijelom svijetu. Na Srednjem istoku, cimet se koristi i za pripravu nekih jela sa piletinom i janjetinom. Štapići cimeta upotrebljavaju se i prilikom kiseljenja zimnice te kao dodatna aroma za vruće napitke.

Curry prah je mješavina više začina (kurkuma, kumin, korijandar, cayenne papar, piskavica i sasušeni smrvljeni češnjak). Premda ima snažan, ljut okus, začini koji su u njemu smiješani ipak imaju jaču aromu kada se koriste zasebno. Ljutina curry praha ovisi o kombinaciji začina koji se za njega koriste. Curry se najviše upotrebljava u Indiji i cijeloj jugoistočnoj Aziji. Curry jela su jela od povrća, mesa, peradi i ribe u kojima dominira curry začin, a začin se dodaje i prelivima za salate te jelima sa sirom i jajima.

Ðumbir je čvorasti korijen biljke Zingiber Officinale koja potječe iz Indonezije, Indije i Nigerije. Danas se uzgaja u tropskim krajevima. Mladi korijen se ponekad ušećeri pa se kao takav koristi kao začin. Stariji korijen se sasuši te se potom upotrebljava u komadima, samljeven ili nasjeckan. Ðumbir ima ljutkasto-slatki okus, te snažan, slatkasti miris koji podsjeća na drvo. Ðumbir se koristi u curry i orijentalnim jelima a naročito dolazi do izražaja u jelima sa svinjetinom, šunkom i piletinom. Upotrebljava se i za pripremu slatkiša te specijalnog pića.

Kadulja raste na zimzelenom grmu Salvia Officinalis, koji ima dugačke, sivozelene listove baršunaste površine. Upotrebljava se svježa ili sasušena. Ima vrlo snažan okus, pa ju treba upotrebljavati u malim količinama. Ugodnog je mirisa. Kadulja se dodaje salatama, jelima sa mesom (svinjetina, perad, divljač) i ribi na žaru. Najčešće se upotrebljava za pripravu punjenja za perad, pogotovo puricu.

Kardamon je sjeme tropskog voća poznatog kao Elettaria Cardamomum, koje potječe iz Indije, Šri Lanke i Gvatemale. Ovo sjeme nalazi se u ovalnim mahunama koje se nalaze u zemlji. Cijele mahune mogu biti zelene, smeđe, crne ili bijele. Kardamon se u kulinarstvu koristi kao smrvljena mahuna ili se koristi samo sjeme (kao cijelo ili samljeveno). Kardamon ima prodoran i slatkast okus, a koristi se za pripremu curry jela i jela sa janjetinom koja se serviraju uz rižu. U arapskim zemljama kardamon se dodaje crnoj kavi.

Klinčići su smeđi, sasušeni, neotvoreni pupoljci cvjetova sa zimzelenog drva Syzygium Aromaticum, koje potječe s Moluka Otoka (dio Indonezije), a danas se uzgaja i u drugim zemljama. Imaju snažan i prodoran okus i miris, a upotrebljavaju se cijeli ili samljeveni. Klinčići se najčešće upotrebljavaju u pripremi kolača i drugih slatkiša. U nekim zemljama dodaju se jelima sa svinjetinom i šunkom, piletinom, ribom (npr. u mariniranoj haringi), umacima te curry jelima.

Komorač je ovalno zeleno ili žuto-smeđe sasušeno voće biljke Foeniculum Vulgare koja potječe iz Evrope i Indije. Ovo voće raste u grozdovima, a unutar njega su sitne sjemenke. Komorač ima okus koji podsjeća na anis ali je aromatičniji, slađi i manje prodornog okusa. U kulinarstvu se najčešće upotrebljava u talijanskim jelima (npr. juhe), kobasicama te nekim curry jelima. Komorač je naročito ukusan u jelima s ribom.

Kopar je visoka biljka Anethum Graveolens. Sjeme i listovi kopra imaju veoma dobar okus, koji lagano podsjeća na kumin, ali je znatno blaži. Miris kopra je prodoran. U kulinarstvu se upotrebljava sjeme i sasušeno lišće kopra. Najčešće ga nalazimo u njemačkim, ruskim i skandinavskim jelima, ali je vjerojatno najpoznatiji kao sastojak pri kiseljenju krastavaca. Kopar se također koristi u umaku za ribu na roštilju ili žaru, jelima sa jajima, sirom i povrćem, u prelivima za salate te kao dekoracija na jelima.

Korijandar je sjeme biljke Coriandrum Sativum, a izgleda kao sitna kuglica smeđe do crveno-žute boje, izbrazdane površine. Potječe iz Maroka, Srednje i Južne Amerike. Ima veoma nježan, specifičan slatkasti okus koji podsjeća na mješavinu limuna i kadulje. Neki ga nazivaju i kineski peršin jer izgledom podsjeća na peršin.U kulinarstvu se upotrebljavaju listovi biljke ili sjeme koje se dodaje jelima cijelo ili smrvljeno (kako bi se aroma jače osjećala). Korijandar u sjemenu dodaje se curry jelima i gulašima, jelima s rižom, piletinom, sirom i jajima. Korijandar u listovima dodaje se marokanskim gulašima te meksičkim salsama.

Kumin je blijedo zeleno sjeme biljke Cuminum Cyminum, koja potječe sa Mediterana ali se ustalila i u Indiji, Turskoj te na Srednjem istoku. Kumin ima vrlo specifičan, oštar, malo gorkast okus. Ima vrlo prodoran miris.U kulinarstvu, kumin se koristi u zrnu ili samljeven. Dodaje se curry jelima, meksičkim jelima (npr. Chili con carne), marinadama, uz jela sa sirom i jajima, te jelima sa ražnja ili grilla.

Kurkuma začin dolazi od korijena lisnate biljke Curcuma Longa, koja uspijeva u Indiji i na Karipskim otocima. Ovaj korijen ima smeđu kožu i žarko narančasto meso, a začin se pripravlja od izraslina iz korijena koje izgledaju kao prsti. Korijen se kuha ili sprema na pari, zatim se osuši i samelje. Boja začina može biti od svijetlo žute do narančaste. Kurkuma ima blagi slatko-gorki okus, te miris koji podsjeća na naranču i đumbir. Kurkuma je sastavni dio curry začina, daje mu žućkastu boju. Kao zasebni začin upotrebljava se u indijskim i orijentalnim jelima te jelima iz Jugoistočne Azije. Dodaje se jelima od mesa i leće, raznim jelima sa rižom, plodovima mora, salatama i prelivima za salate.

Lovor je list biljke Laurus Nobilis, koja potječe iz sjeverne Evrope ali može uspijevati bilo gdje. Listovi su zeleni i sjajni, a narastu do 7.5 cm dužine. Lovor ima prodoran miris, te snažan i gorak okus. Ovu biljku nalazimo u klasičnim francuskim jelima. Danas se upotrebljava u juhama, umacima, gulašima i jelima s povrćem. Njegova aroma dolazi do izražaja u marinadama za meso, ribu i perad, te prilikom kiseljenja namirnica za zimnicu.

Majčina dušica je sitni sivo-zeleni list niskog grma Thymus Vulgaris. Ovi listovi upotrebljavaju se svježi ili sasušeni (usitnjeni ili pretvoreni u prah). Imaju snažan miris, te nježan okus koji pomalo podsjeća na metvicu.Majčina dušica upotrebljava se u pripremi jela sa peradi (npr. za punjenje), janjetinom, teletinom, divljači (npr. gulaši), umacima za ribu, te kao dodatak jelima sa rižom i tjesteninom.

Zrna maka su plavo-siva zrna u čahuri biljke Papaver Somniferum koja je karakteristična za mediteransko područje. Najkvalitetniji mak dolazi od jedne nizozemske vrste ove biljke. Mak ima ukus koji podsjeća na orah, a koristi se za obogaćivanje okusa kruha, kolača i keksa, dodaje se tjestenini, ribi i povrću, a u Indiji se pomoću njega zgušnjavaju umaci.

Mažuran je sivo-zeleni list biljke Majorana Hortensis koja potječe iz Azije i Evrope. Ima okus sličan oreganu, slatkast ali malo gorak. Upotrebljava se svjež i sasušen. Mažuran se uglavnom koristi za jela sa mesom, naročito janjetinom te kao punjenje za perad. Koristi se i u juhama, jelima sa sirom te povrćem.

Najpoznatije dvije vrste lista metvice dolaze od Mentha Spicata L. i Mentha Piperita L. Metvica potječe iz Evrope i Azije. Koristi se svježa ili sasušena. Mirišljava je, ima snažan slatki okus koji ostavlja osjećaj hladnoće. Metvica je naročito ukusna u jelima sa janjetinom. Upotrebljava se i u sladoledu, specijalnom likeru te s povrćem.

Muškatni oraščić je sjeme zimzelenog drva Myristica Fragrans, koje potječe sa Molučkih otoka. Ovo drvo daje dva začina: muškat i muškatni oraščić. Oba začina dolaze od voća koje se razdvoji na vanjsku ljubičastu opnu i smeđe unutrašnje sjeme tj. muškatni oraščić. Ovaj začin ima sladak, aromatičan okus koji podsjeća na orah. Upotrebljava se u komadu ili nariban. Muškatni oraščić uglavnom se koristi u pripremi slatkiša, a dodaje se i kobasicama, juhama, jelima sa mesom (gulaš sa svinjetinom i teletinom) i povrćem, itd.

Mediteranski origano sasušeni je list biljke Origanum Vulgare L. Ima snažan i aromatičan miris. Okus mu je također snažan i ugodno gorkast. Premda se ovaj list može upotrebljavati svijež, uglavnom se koristi sasušen i smrvljen. Origano je sastavni dio chili začina, a koristi u talijanskim, španjolskim i meksičkim jelima. Gotovo je neophodan sastojak za pizzu, a ukusan je i u umacima za tjesteninu, omletima, jelima sa mesom (npr. svinjetinom) i rižom.

Papar je zrno tropske biljke penjačice Piper Nigrum koja raste u Indiji i Aziji. Zrna papra mogu biti crna, bijela, zelena i ružičasta. Zelena zrna su nezrela zrna koja su sasušena zamrzavanjem. Crna zrna su zrela i otvorena zrna. Bijela zrna su zrela zrna koja su namočena kako bi otpala vanjska ljuska i ostala samo jezgra. Ružičasta zrna su zrna koja se obično čuvaju u octu. Crni papar ima oštar, snažan okus i miris, bijeli papar je ljući od njega, a zeleni papar je blažeg i svježijeg okusa. Papar se može koristiti u svim vrstama jela sa mesom, peradi, ribom i povrćem. Ukusan je u jelima sa rižom i tjesteninom, jajima i sirom, kobasicama te juhama. Okus i miris papra najviše dolazi do izražaja kada je papar svježe samljeven, neposredno prije dodavanja jelu.

Paprika je začin koji dolazi od crvene paprika iz roda Capsicum Annum. To je žarko crveni prašak koji se pravi od sasušenih zrelih plodova. Boja, okus i ljutina začina ovisi o vrsti paprike koja se upotrebljava za njega. Npr. mađarska paprika ima slatkast okus, a španjolska paprika ljuća je od nje. Paprika se upotrebljava kao dodatak jelima sa mesom i peradi, te za dekoriranje (npr. za jela s ribom i povrćem, punjena jaja). Ona se koristi u mađarskim jelima (npr. gulaš i pileći paprikaš) i u španjolskim jelima (plodovi mora, školjke, riža, kobasice).

Peršin je list biljke Petroselinum Crispum, koji se može upotrebljavati svijež ili sasušen. Vrlo je popularan kao dekoracija za jelo, izvrstan je kao osvježivač daha. Peršin ima lagan, svjež miris i okus. Svježi peršin mnogo je ukusniji od sasušenoga. Peršin se upotrebljava u raznim jelima: jelima sa mesom, peradi i ribom, juhama, salatama, jelima sa povrćem, u umacima i prelivima.

Piment je suha, nezrela boba zimzelenog drva Pimenta Dioica. Nakon sušenja, ove bobe su male, tamno smeđe kuglice, malo veće od zrna papra. Piment ima prodoran miris. Bez obzira na njegovo ime na engleskom jeziku, on nije rezultat mješanja raznih začina, ali svojim okusom mnoge ljude podsjeća na mješavinu klinčića, cimeta i muškatnog oraščića. Ovaj začin upotrebljava se na Jamajki, u juhama, gulašima i curry jelima. Također se koristi za kiseljenje, začinjene čajeve, kolače te druge slatkiše.

Ružmarin je mali zimzeleni grm, Rosmarinus Officinalis, čije lišće izgleda kao iglice bora, a karakterističan je za suho i vruće mediteransko podneblje. Ime ovog začina znači ''rosa pored mora''. Ružmarin ima miris poput nježne borovine, a slatko-gorkog ukusa je. Može se upotrebljavati svijež ili sasušen. Ružmarin je izvrstan dodatak jelima sa janjetinom, svinjetinom, peradi, zečjim mesom i ribom (naročito za tunjevinu). U nekim zemljama dodaje se jelima sa povrćem, te u marinade za meso i ribu (npr. u kombinaciji sa paprom, češnjakom i maslinovim uljem).

Sezam je sjeme iz mahuna jednogodišnje biljke Sesamum Indicum, koja raste u vrućoj klimi Nikaragve, Brazila i Egipta. Zrno sjemena može biti žućkasto, crveno ili crno. Sezam ima blagi okus koji podsjeća na orah. Sezam se uglavnom koristi pri pripremi kruha, peciva i kolača. Upotrebljava se i u orijentalnim i kineskim jelima, te kao dekoracija na tjesteninama i jelima od povrća.

Tarkanj je niska, grmasta biljka Artemisia Dracunculus koja potječe iz Sibira. Danas su najpoznatiji ruski i francuski tarkanj. Obje vrste imaju jednaki izgled, samo što su listovi na francuskom tarknju sjajniji i malo prodornijeg mirisa. Tarkanj ima nježni gorko-slatki okus, koji pomalo podsjeća na anis. Upotrebljava se svjež ili sasušen. Tarkanj je najpoznatiji kao začin koji se koristi za pripravu aromatičnog octa, ukiseljenog povrća (krastavci), pripravu senfa te raznih umaka. Upotrebljava se i u jelima s ribom, piletinom i divljači (juhe, gulaši), te kao dodatak jelima od rajčice i jaja.

Vanilija se dobija od dugačkih, zeleno-žutih sjemenki mahuna tropske orhideje Vanilla Planifolia. Ove mahune ubiru se nezrele, prije cvjetanja biljke, te se suše dok ne dobiju tamno smeđu boju. Vanilija je najmirišljaviji začin, ima slatki miris i okus sa notom dima ili drveta.
Vanilija se uptrebljava u pripremi gotovo svih slatkih jela (sladoled, kreme, kolači, puding, keksi, itd.). Ponekad se upotrebljava i za dodatnu aromu nekih pića i umaka.

Vlasac je tanka zelena biljka Allium Schoenoprasum koja ima žarko-zelene, dugačke i tanke listove. Ova biljka potječe iz Danske ali se danas uzgaja u mnogim zemljama. Vlasac ima blagi ukus koji podsjeća na luk sa vrlo malo češnjaka. potrebljava se u francuskim jelima, u kombinaciji sa drugim začinskim biljkama. Također se dodaje pikantnim jelima, salatama, prelivima za salatu te namazima. Upotrebljava se i kao ukras/dekoracija na jelima (npr. na kuhanim krumpirima).

Šafran začin dolazi od prašnika na cvjetovima biljke Crocus Sativus. To je masa tamno narančastih vlakana, koja se sasuše pa se potom upotrebljavaju kao cijela ili smrvljena u prah. To je najskuplji začin na svijetu jer je za proizvodnju pola kilograma začina potrebno rukom ubrati oko 75,000 cvijetova ili 225,000 prašnika. Šafran ima oštar i gorkast ukus, te prodoran miris. Šafran se u vrlo malim količinama dodaje jelima sa rižom kako bi dobila žućkastu boju (npr. Paella), upotrebljava se u nekim orijentalnim jelima te umacima za plodove mora i ribu.